Okrugli stol, završna prezentacija projekta, i daljnji planovi

Iz radne korespondencije: labirint

Rad na izgradnji hrvatskoga strukovnog nazivlja u području klasične arhitekture prate brojne diskusije između članova tima, a neka pisma vrijedi podijeliti sa širim stručnim krugom. Jedan od pojmova koji nas je dodatno zaintrigirao je labirint.

Iz radne korespondencije: sima, kima, kimatij

Rad na izgradnji hrvatskoga strukovnog nazivlja u području klasične arhitekture prate brojne diskusije između članova tima, a neka pisma vrijedi podijeliti sa širim stručnim krugom. Jedna od najzanimljivijih diskusija razvila se oko termina sima/kima.

Otkrivanje Dalmacije V

Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković organizira peto po redu međunarodno znanstveno-stručno okupljanje pod naslovom Otkrivanje Dalmacije, koje će se održati od 19. do 22. lipnja 2019. godine u Splitu.

OTKRIVANJE DALMACIJE V // POJMOVNIK KLASIČNE ARHITEKTURE I STRUKOVNO NAZIVLJE

Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković

Poziva vas na sudjelovanje na međunarodnom znanstveno-stručnom skupu

OTKRIVANJE DALMACIJE V

POJMOVNIK KLASIČNE ARHITEKTURE I STRUKOVNO NAZIVLJE

20-22. lipnja 2019.

KLAS na konferenciji Od teorije do prakse u jeziku struke

Siniša Runjaić i Ana Šverko sudjeluju s izlaganjem pod naslovom Pojmovni sustavi, strukovne poveznice i terminološke odlike projekta Pojmovnik klasične arhitekture (KLAS) na 4. međunarodnoj konferenciji Od teorije do prakse u jeziku struke koja će se održati od 21. – 23. veljače 2019. u Zagrebu.

KLAS na konferenciji Otkrivanje Dalmacije

U okviru konfencije Otkrivanje Dalmacije IV članovi tima projekta KLAS predstavili su 22. studenog 2018. široj javnosti ovaj pojedinačni projekt, ali i općenito Strunu te važnost rada na uspostavi kvalitetne terminološke baze.

Otkrivanje Dalmacije IV

Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković organizira četvrto po redu međunarodno znanstveno-stručno okupljanje pod naslovom Otkrivanje Dalmacije, koje će se održati od 21. do 24. studenog 2018. godine u Splitu.

Terminološke radionice u okviru projekta

Da bi istraživački tim mogao pravilno formirati definiciju pojma kao osnovne terminološke jedinice trebao je usvojiti terminološka načela i pravila terminološkog rada.

Otkrivanje Dalmacije IV, najava znanstveno-stručnog skupa

Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković organizira četvrti po redu međunarodni znanstveno-stručni skup pod naslovom Otkrivanje Dalmacije, koji će se održati od 21. do 24. studenog 2018. u Splitu.

Iz radne korespondencije: sima, kima, kimatij

Rad na izgradnji hrvatskoga strukovnog nazivlja u području klasične arhitekture prate brojne diskusije između članova tima, a neka pisma vrijedi podijeliti sa širim stručnim krugom. Jedna od najzanimljivijih diskusija razvila se oko termina sima/kima:

Dragi Siniša i Ana,

Korona je srednji dio vijenca koji ima funkciju okapnice, a vizualno predstavlja cezuru – to je glatka površina između gornje i donje profilacije. Što se tiče gornje trećine vijenca, tu smo u prilično velikoj zbrci, i to ne samo u hrvatskom. U francuskom sve štima: cimaise je ukupna profilacija, što bih preveo s kimatij (en. cymatium), dok za profil koji bi se trebao zvati sima (en. cyma) imaju 2 termina: doucine i talon. Njihova je definicija kristalno jasna – to su profilacije S oblika, s krajevima koji teoretski teže horizontali (doucine), odnosno vertikali (talon). Ukupno su 4 podvrste – d. droite, d. renversée, t. droit, t. renversé: https://pierres-info.fr/les_moulures/page9.html.
Mislim da bi bilo korisno konačno razdvojiti simu od kime, odnosno kimationa ili kimatija, tako da sima označi profilaciju u užem smislu (zgodno je da počinje slovom S koje asocira na oblik te profilacije), uz podvrste uspravna i obrnuta sima (cyma recta i cyma reversa), a kimatij funkcionalno značenje – završna profilacija vijenca. Prema tome, predlažem nazive za tri dijela vijenca: kimatij, korona i podložni profil, a za profilaciju termin sima (s varijantama uspravna i obrnuta sima).
Postoji još jedna zbrka – ona oko termina sima i ogee. Oba naziva su jako zanimljiva zbog svoje komplicirane etimologije i povijesti uporabe.
Mislim da je termin ogee u hrvatskom jeziku sasvim nepoznat, a s obzirom da je duplikat, i nepotreban. Taj izraz i u engleskom i u francuskom ima dvostruko značenje, a etimologija je nejasna. Engleski rječnici upućuju na (staro-) francusko podrijetlo, a francuski na englesko (anglo-normansko), međutim uvijek sa zadrškom (“vjerojatno, nesigurno…”). U francuskom ogive označava dijagonalno rebro u križno-rebrastom (gotičkom) svodu, ali i u manje preciznoj uporabi svaki gotički (“slomljeni”) luk (iako dijagonalna rebra gotičkog svoda imaju obično oblik polukruga, dakle nisu “slomljena”). Izvedeni pridjev ogival (architecture ogivale, art ogival) je preuzeo stilske konotacije (= gothique). U engleskom se iz nekog razloga umjesto “slomljenog”, odnosno gotičkog luka značenje termina ogee suzilo na tip gotičkog luka sastavljenog od dvije zrcalno simetrične krivulje u obliku slova S (kod nas u starim dokumentima prozori s takvim lukom su često nazivani “saracenski“), za razliku od ogival arch gdje je izvorno značenje zadržano (jednostavan slomljeni luk, a ogive shape se osim u gotičkoj arhitekturi sreće i u balistici i aerodinamici u oblikovanju vrhova projektila). Termin ogee je osim toga preuzeo i značenje profilacije u obliku slova S, za što u ostalim jezicima nema paralele. Čitavu ovu zbrku, odnosno nejasnu i razgranatu uporabu je možda lakše razumjeti preko pretpostavljene etimologije franc. ogive, odnosno anglo-normanskog ogé, iz latinskog obviatum (supin od obviare = suprotstaviti se). Dakle u korijenu riječi je suprotstavljanje – u slučaju krivulje u obliku slova S suprotstavljaju se dvije polovice krivulje – udubljena i ispupčena, odnosno horizontalno i vertikalno prostiranje.
Termin sima ili kima (cyma, cima) je također višeznačan. Grčki pridjev σιμός znači utisnut, podignut (odatle oznaka krovne profilacije), a κύμα znači nabreknuće, val, što bi opisivalo oblik profilacije. Grčko kappa je postalo latinsko C, a zbog sličnosti izgovora u engleskom i francuskom pobrkalo se sa S. Međutim, ta uporaba je u grčkom rijetka; češći je oblik κυμάτιον (mala kima) koji označava profilaciju, ali ne nužno valovitu. Vitruvije ne koristi riječ cyma, nego samo cymatium u značenju (krovna, završna) profilacija. Kod talijanskih renesansnih teoretičara arhitekture Y prelazi u I pa se i značenje termina cimatium, cimacium, cimatio, cimagine, cimasa mijenja u krovni, najviši (prema tal. cima) umjesto valoviti. Alberti profilaciju u obliku slova S iznad kojega je slovo L zove latinskim gulula, a sličnu profilaciju, samo sa zrcalno okrenutim slovom S, zove undula. Njegova latinska terminologija nije preživjela, nego su je nešto kasniji autori koji pišu na talijanskom zamijenili terminom gola, u dvije varijante: gola diritta i gola roverscia (reversa). Termini cyma recta i cyma reversa kao neolatinizmi su ušli u široku uporabu, prvenstveno u engleskom govornom području, preko Leonijevog vrlo utjecajnog prijevoda Palladija (London, 1742.), u kojemu on Palladijevu gola zamjenjuje sa cima. Ortografija cyma ulazi u uporabu od 1762. godine i publikacije Antiquities of Athens Stuarta i Revetta.
Nisam naišao ni na termin gula u hrvatskoj uporabi. Obzirom da je ta riječ jedna od varijanti latinskog naziva (gurgulio, gargula, gula) za vodorigu (fran. gargouille, engl. gargoyle), može se odnositi i na antičke primjere lavljih glava kroz koje riga voda iz krovnog oluka, a nalaze se na kimationu, može unijeti zbrku pa je ne bih koristio kao dopušteni naziv uz simu.
 
Srdačno,
Goran